Oglasi  
     




  Prijatelji  
     


 C++ TUTORIJALI

Varijable

U prošlom tutorijalu smo napisali kako ispisati rečenicu na ekran. U ovom tutorijalu ćemo govoriti o varijablama.

Što su varijable?

Varijable postoje u svakom programskom jeziku. U varijablama pohranjujete nekakve vrijedosti, brojeve, slova, i sve druge znakove.
Evo primjera kako rečenicu iz prošlog tutorijala upisati u varijablu i zatim pomoć varijable ispisati istu na ekran.

#include<iostream>
using namespace std;
main()
{
string recenica;
recenica = "Hello World!";
cout << recenica;
char a;
cin >> a;
return 0;
}


Dakle sa

string recenica


deklariramo da će varijabla ''recenica'' biti string odnosno skup nekakvih znakova. String je tip podatka. O tome više u idućem tutorijalu. Zapamtite samo da se svaka varijabla mora deklarirati prije pridruživanja vrijedosti.

recenica = ''Hello World'';


Sa ovime varijabli ''recenica'' pridružujemo vrijednost ''Hello World!''

cout << recenica;


Sa ovim ispisujemo varijablu. Primjetite da nema navodnika. Ako želite nešto pored toga napisati što nije sadržano u varijabli možete to napisati ovako.

cout << recenica << " What's up?";


Dakle prvo ide varijabla ''recenica'' bez navodnika, zatim opet stavljamo strelice za ispis i u navodnike pišemo nastavak rečenice. Primjetite razmak između navodnika i slova W u drugoj rečenici. To smo napravili tako da riječi ne budu spojene jer će se ispisati u isti red. Prisjetite se da ako želite u novi red ispisati nešto možete to napraviti sa ''<<endl'' Također u novi red možete ići ako napišete negdje u navodnicima \n, npr.

cout << recenica << "\n What's up?";



Idemo sada napraviti mali program koji će izračunavati dva broja.

#include<iostream>
using namespace std;

main()
{
int a, b, rezultat;
a = 7;
b = 12;
rezultat = a + b;
cout << "Zbroj ta dva broja je " << rezultat;

char x;
cin >> x;
return 0;
}


Kao što string označava niz znakova, tako int označava integer odnosno cijeli broj. Znači sve što će biti pridodano varijablama a, b i rezultat će biti cijeli broj (nikakvi decimalni brojevi, slova, drugi znakovi nego samo cijeli broj).

Primjetite da smo ovdje protiv nestajanja prozora koristili drugu varijablu da ne bi došlo do konflikta.

Deklarirati varijable možete ovako kao u primjeru a možete i svaku posebno na ovaj način:

int a;
int b;
int rezultat;


Nakon deklariranja varijabli slijedi naravno pridodavanje vrijednosti tim varijablama. Pridodajemo varijabli a broj 7, varijabli b broj 12 a varijabla rezultat će pohraniti onaj zbroj koji daju varijable a i b. U ovom slučaju 7 + 12 = 19. Znači varijabli "rezultat" se pridružuje vrijednost 19.

Varijable možete također deklarirati i pridružiti im vrijednost odjednom. Dakle ovako:

int a = 7;
int b = 12;
int rezultat = a + b;


Probajte sada napisati ovakav program

#include<iostream>
using namespace std;

main()
{
int a, b, rezultat;
cout << "Unesite prvi broj: ";
cin >> a;
cout << "Unesite drugi broj: ";
cin >> b;
rezultat = a + b;
cout << "Zbroj ta dva broja je " << rezultat;

char x
cin >> x;
return 0;
}


Dakle, ovo je skoro isto kao i prethodni primjer samo što ovdje imamo

cin >> a;


Program očekuje da ćete napisati neki broj i kada vi napišete taj broj on će ga spremiti u varijablu "a". Isto tako i dvije linije poslje za varijablu "b".

Signed i Unsigned
Ovo koristimo za varijable sa predznakom i bez predznaka.
Ako stavite

unsigned int a;


onda varijabli "a" nećete moći pridružiti broj sa predznakom (npr. -12) a ako umjesto unsigned napišete signed ili ostavite bez toga onda ćete moći upisati predznak.


Doseg varijabli

Varijable mogu biti globalne ili lokalne. Globalne varijable su one varijable koje su deklarirane u glavnom tijelu source koda, izvan svih funkcija dok su lokalne varijable one varijable koje su deklarirane u funkciji ili bloku.

Vjerujem da će vam biti jasnije ako vam to objasnim primjerom.

Primjer lokalnih varijabla
#include<iostream>
using namespace std;

main()
{
int a, b, rezultat;
a = 2;
b = 5;
rezultat = a + b;
cout << rezultat;

char x;
cin >> x;
return 0;
}


Primjer globalnih varijabli
#include<iostream>
using namespace std;

int a, b, rezultat;

main()
{ a = 2;
b = 5;
rezultat = a + b;
cout << rezultat;

char x;
cin >> x;
return 0;
}


Globalnim varijablama se može pristupiti bilo gdje u kodu, čak i u funkcijama dok je lokalnim varijablama moguće pristupiti samo unutar vitičastih zagrada { i }

NAPOMENA: sve varijable moraju početi sa slovom ili donjom crticom _ . Ne smiju početi brojevima niti ičim drugim. Osim toga, sve varijable u svom nazivu smiju imati samo slova, brojeve (od drugog mjesta na dalje), i crtice (_), a ne smiju sadržavati razmake, navodnike i slične simbole.

Također bitno je to da vam se varijable ne smiju zvati sljedećim imenima:

asm, auto, bool, break, case, catch, char, class, const, const_cast, continue, default, delete, do, double, dynamic_cast, else, enum, explicit, export, extern, false, float, for, friend, goto, if, inline, int, long, mutable, namespace, new, operator, private, protected, public, register, reinterpret_cast, return, short, signed, sizeof, static, static_cast, struct, switch, template, this, throw, true, try, typedef, typeid, typename, union, unsigned, using, virtual, void, volatile, wchar_t, while, and, and_eq, bitand, bitor, compl, not, not_eq, or, or_eq, xor, xor_eq

Jer su to ključne riječi i operatori jezika C++.

Još jedna napomena: C++ je case sensitive jezik, odnosno osjetljiv na velika i mala slova. Tako da recenica i RecEnica nije ista varijabla.

Kao što smo već rekli, u sljedećem tutorijalu ćemo se pozabaviti tipovima podataka (to vam je ono int, char, string i ostali... )


Sljedeći tutorijal: Tipovi podataka

_________________________

Autor ovog tutorijala: Gogy

Copyright - Tutorijali.Net 2006 - 2012